Godine 2009. Clair Hartmann prodavao je svoje slike malog formata na lokalnoj tržnici poljoprivrednika Riverfront u Wilmingtonu u Sjevernoj Karolini, kada je primijetila koliko ih je bilo. Ovo priznanje potaknulo je prosvjetljenje. "Želim slikati pse", mislila je. "I želim biti jako dobar u tome." Uslijedilo je samopouzdanje da se za 100 dana naslika 100 pasa, projekt koji je usavršio njezine vještine i ostavio je više u ljubavi s temom nego ikad. Na neki način, Clair je radila u tom smislu otkad je još bila dijete. Sjećanja na njezina ujaka skiciranje i slikanje oblaka u dvorištu tijekom odmora njegovala je rane umjetničke naklonosti. Nakon srednje škole pohađala je Umjetnički institut za grafički dizajn, a zatim 20 godina radila kao slobodni grafički dizajner prije dolaska na puno radno vrijeme. No, sve dok nije prisustvovala demou Charlesa Movallieja na izložbi Oil Painters of America Show, uistinu se uvukla u nju, shvaćajući da su potezi, pa čak i pogrešni koraci, umjetnikov potpis. Rani utjecaj njezina ujaka uslijedila je nakon inspiracije u radu Gruzije O'Keeffea, Duanea Keizera, Arthura Wardela i Jeremyja Lipkinga. Između vremena provedenog na seljačkom tržištu i njezinih dva Jack Russell Terriera, Chumleyja i Fride, Clair nikad nije imala mačke pasa. Voli slikati pse zato što joj čine osmijeh, nešto što komunicira kroz slike. "Oni samo žele voljeti i biti voljeni", kaže ona. U svojim slikama Clair nastoji destilirati suštinu svakog psa, opisujući svoj rad kao “duševnu vezu u boji”. Svaka slika počinje slikom koja je udara po svojoj rasvjeti i kompoziciji, koju zatim manipulira, skicira, izlaže boja za, a zatim dobiva na slikarstvo, jedinstveno sjecište, kako ona to naziva, "slikarski realizam i imaginarni realizam", hvatanje samog srca njezina subjekta.
Provizije počinju na 325 dolara za 8”x 10” sliku. Pogledajte više Clairinih radova na clairhartmann.com.