Danas u Japanu čine veliku stvar iz velikog salamandera. Japanski divovski salamander, koji može biti dugačak pet metara i više od 50 funti, službeno je označeno kao Nacionalno blago, a svake godine 8. kolovoza, selo Yubara Onsen održava festival i paradu u njegovu čast. Salamanderi ne dobivaju gotovo jednako ljubav u SAD-u, ali bi trebali, jer smo dom za oko jedne trećine od 550 poznatih vrsta u svijetu. "SAD ima više [salamandera] raznolikosti od bilo koje druge zemlje na svijetu", kaže Kim Terrell, znanstveni istraživač salamandera u Nacionalnom zoološkom vrtu.
Hellbender
Jedna posebna žarišta salamandera je Appalachia, gdje ima više od 75 vrsta, od kojih oko polovice živi samo tamo. Nacionalni zoološki vrt, u Washingtonu, D.C., radi na tome da privuče više pozornosti na te zapuštene vodozemce prikupljanjem sredstava za novu izložbu s apalačkim salamandrima. Oni također podržavaju nekoliko istraživačkih projekata, uključujući Terrellov rad s paklenim ubojicom, bliskim srodnikom tog ogromnog japanskog blaga.
Najveći salamander u SAD-u, ubojica iz pakla može narasti do preko dva metra, ali veličina nije jedina kul stvar u njima. "Niti jedna druga skupina salamandera ne zauzima istu nišu - žive pod velikim stijenama na dnu potoka", kaže Terrell. "Oni u osnovi izgledaju kao gušter koji je pregazio, savršen oblik za trčanje pod tim stijenama."
I ti dodatni nabori kože na njihovim stranama su također posebni: kada dišete kroz kožu, više kože je bolje. Pakleni gadovi imaju pluća, ali nisu za disanje - umjesto toga koriste ih za kontrolu plovnosti, pomažući im da plutaju ili tonu u vodu. Zapravo, kapilare u kožnim naborima distribuiraju kisik tijelu.
To je još jedna jedinstvena značajka ove grupe salamandera, kaže Terrell, i fascinantna je s evolucijske perspektive. "Doista možete vidjeti kako bi se mogao dogoditi prijelaz iz vode na kopno - nismo samo" pufirali ", odjednom smo imali funkcionalna pluća", kaže ona. "Umjesto toga možda ste imali te rudimentarne vrećice koje su držale zrak, a zatim su kasnije mogle izmijeniti zrak s ostatkom tijela."
Paklenim prijestupnicima prijeti gubitak i degradacija njihovog staništa. Osobito su osjetljivi na kvalitetu vode, što je jedan od razloga zašto bismo trebali voditi računa o tome jesu li te životinje dobro. "Ako zaštitimo sliv u kojem žive, štitit ćemo vodu za nas ostale", kaže Terrell. Dugoročno gledano, klimatske promjene također brinu salamandere, a Terrell istražuje kako pakleni reagiraju na promjenjive temperature. U zatočeništvu podiže paklene štetočine gdje može kontrolirati temperature, ali ona također provodi terenska istraživanja gdje su uhvaćeni pakleni divljači, podvrgnuti brzom fizičkom pregledu i mikročipovima. Mikročipiranje omogućuje istraživačima da li ponovno uhvate istu životinju, što između ostalog pomaže u procjeni veličine populacije. "Ako jedne godine mikročipirate 20 paklenika u jednom potoku, a zatim iduće godine, 50 posto paklenika koji uhvate imaju mikročip, možete reći da je vjerojatno oko 40 paklenika u ovoj struji", kaže ona.
